Tvoje srce je Uzavrela lava, Tvoje oči su Žarko sunce, Tvoje usne su Opojni nektar božanstva. * Ženo, ti si jaka! * Tvoje misli su Tamnica bola, Tvoj osmijeh je vjesnik radosti, Tvoja tišina je Bijeli svijet. * Ženo, ti si jaka! * Tvoja njedra su Skrovište tuge, Tvoje krilo je Usamljena pustinja, Tvoje rukeNastavi čitati “Ženo, Ti si jaka!”
Arhiva oznake: stihovi
Uzalud
Toliko je toga Iza mene Toliko je toga U meni Toliko je toga Preda mnom * Čini mi se Uzalud
Krajnosti
U melankoličnoj svakodnevici Pronašli smo jedno drugo I odlučili tvrdoglavo držati Beskonačna dva kraja tanke niti. Na opće iznenađenje, Nas samih i onih okolo nas, Dvije krajnosti postale su Jedno.
Buđenje
Na polici uspomena Sa dalekih putovanja Stojiš Ti Raspet na križu mojih grijeha. * Gledam Te, Osluškujem dišeš li. Krv što u tragovima se vidi Je l’ još uvijek živa? * I ne mogu u času tome Ne misliti o pitanju vječnom: Je li se u smrti sniva Ili se čovjek budi? * JeNastavi čitati “Buđenje”
Sve
Bila sam… Tišina U krilu njegovih nemira, Snaga U trenutcima padova, Sunce U tmurnim danima, Stijena U moru suza, Molitva U rukama kajanja, Pjesma U tišini izdaje, Radost u čaši čemera, Ljubav, U vrtlogu mržnje. * Bila sam mu sve, Ali to mu nije bilo dovoljno…
Želim
Želim biti tišina U danima osame Želim biti znatiželja U danima neprekidnih pitanja Želim biti radost U danima sreće Želim biti šutnja U danima negodovanja Želim biti postignuće Na tronu života Želim biti nježnost U krilu ljubavi Želim biti hladovina U danima najjačeg sunca Želim biti šetnjica na poljima mira * Želim biti sve TvojeNastavi čitati “Želim”
Cirkus
U grad je stigao cirkus Nakaradnih likova, Upitnog morala. * Cirkusanti prodaju maglu, Besplatno i redom – Od starijeg k mlađem, Kažu, iz poštovanja. * Udarni show je priredila Ekipa stručnjaka za tupavu raju, Party je u tijeku. Plebs ne razumije dubinu, Džabe je, kažu, Pa samo grabi! * Spektakl kakvog svijet još vidio nijeNastavi čitati “Cirkus”
Tišina
Šutjela sam, Godinama, Svaka neizgovorena riječ Taložila se u meni poput gorkog taloga Na dnu džezve. Naposljetku, duboka šutnja Odvela me je u Bolest. * Gutala sam bol Žvačući popucale usne, Hvatala sam dah, Ispuštajući nečujan krik, rječnik bola, govor straha, uvlačila sam se u sebe, tražeći zaklon od vremena i ljudi. * Najzad, tišinaNastavi čitati “Tišina”
Ab alio – A se
Na svoju sliku Stvori me, Na sliku svoju Načini me Da život svoj živim Po ugovoru. Jer, unaprijed sve je zapisano – Svaka riječ, svaka misao, Svako djelo, svaki propust. * Čega se bojim? * Ja postojim vječno Kao Riječ i kao Djelo, uzrok mog postojanja nije u meni, razlog mog bivstvovanja egzistira u Njemu.
Predstava amatera
Igramo se na velikoj pozornici, Mijenjajući lik i djelo Shodno situaciji. Pristajemo na predstavu amatera Koja ima predznak bestselera, Egzistencijalnu melodramu Lažnih glumaca Za jeftino gledalište. Dijalog je unaprijed osmišljen – Prodavanje magle naivnoj publici. * Koji apsurd! * Želiš li reći kako je ovo samo kamuflaža, Čega? – pitam te, Jer, ako je jedanNastavi čitati “Predstava amatera”
Svjedok
Jednoga dana kad maska starosti prekrije moje lice, ogrni me sobom, kao što ogrtač grli tijelo. * Navuci na moje beživotno biće plašt svetosti, najmanju slamku spasa. * Budi moj branitelj, svjedok moje nevinosti, na ulazu u vječnost, na vratima iskupljenja.
Žena bez doma
Onaj koji nije živio Između dvije države, Dva nedorečena gnijezda, Ne poznaje osjećaje Otuđenosti, Usamljenosti, Izoliranosti, Odbačenosti, Izgubljenosti, Napuštenosti, Podvojenosti. * Ja sam žena bez doma, Otuđene svojine, Uskraćene obiteljske sredine, Raskomadane duše. * Fizički prisutna, duhom odsutna, Između ovdje i tamo, Čekam trenutak Pomirenja.
Traganje
Imaš pravo biti tužna,Dušo moja.Ne brini što drugi imaju na to reći,Ponekad i mili pjev ptica,Grubo zvuči. Imaš pravo biti tužna,Dušo moja.Satkana od lepeze boja,izmiješanihNa paleti bivanja. Imaš pravo biti tužna,Dušo moja.Tuga je samo melodija,Koju život sklada od notaU simfoniji života. Imaš pravo biti tužna,Dušo moja.Tvoja je tuga čežnja za srećom,Traganje za Bogom,Koji u tebiNastavi čitati “Traganje”
Molitva
Budi moja nada U noćima bez zvijezda, Budi moja snaga Pod križem mojih boli, Budi moja čvrstina U nedaćama života. Budi moja neustrašivost U javnoj osudi moga imena, Budi moja plemenitost U bjelini mojih darova, Budi moja neiskvarenost U životnom natjecanju. Budi moja oštroumnost U razdobljima nepromišljenosti, Budi moja konciznost U danima složenih riječi, BudiNastavi čitati “Molitva”
Vlak, vrijeme, čovjek
Dolazi vlak Dolazi vrijeme Dolazi čovjek * Juri vlak Juri vrijeme Juri čovjek * Staje vlak Staje vrijeme Staje čovjek * Prolazi vlak Prolazi vrijeme Prolazi čovjek
Osuda tjelesnosti
Ti nisi prostitutka Koja čeka u tami vlastitih misli Zaraditi za koricu kruha, Gora si od njih! * Za svoje tijelo u raspadanju Prodala si Njega, Za trenutak koji se život zove Prokockala si vječnost. * Naivnom zanesenošću, Pljunula si na Njega. Poklonila si svoju nevinost Prodavši Boga, Izdavši sebe. * Prozivaš prodavačice strasti KojeNastavi čitati “Osuda tjelesnosti”
Dualizam
Ja sam i dijete i starica, i majka i nemajka, i prijatelj i neprijatelj, i muškarac i žena. * Ja sam i moj san i moja java, i moj bijeg i moje čekanje, i ona koja ostaje i koja putuje, i ona koja jest i koje više nema. * Ja sam i zdrava i bolesna,Nastavi čitati “Dualizam”
Rak dojke
Danas su mi odsjekli Dojku, Lijevu, Hraniteljicu Troje nijemih usta. * Danas su mi odrezali Dojku, Lijevu, obješenu visilicu, Koju gladna usta isisaše. * Danas su mi otpilili Dojku, Lijevu, Koja poput utvrde Čvrsto stajaše. * Danas su mi iščupali Dojku, Lijevu, u jednom danu prestala sam biti žena. * Danas su mi raskomadali Dojku,Nastavi čitati “Rak dojke”
Klinička smrt
Životni stroj je stao kucati, Ja se podijelilo na dva dijela. Nađoh se usred tame, Kao da snivam snove lude. Upalilo se svijetlo na kraju tunela, Vidjeh kao kroz maglu, Lik nekog milog djeteta. * Što želi od mene, Upitah se tada. Uze me za ruku Povede do ekrana, Što poput zvrka vrti Galeriju slika,Nastavi čitati “Klinička smrt”
Budi!
Kada te pogodi zlo I svijet se sruči na tvoja pleća, Kada nemir zavlada tvojim životom, Ti samo budi. * Kada te obuzme samosažaljenje, Napadne strah i strepnja, Kada bereš plodove tjeskobe, Ti samo budi. * Kada te zadese nedaće svijeta, Potres ti ukrade dom, Poplava odnese ognjište, Ti samo budi. * Sve je varljivo Nastavi čitati “Budi!”
purpurnirukopis.com 