Arhiva oznake: pjesma

kada sam izgubila vjeru u sebe i obgrlila  dušu tišinom * svi su slušali * kada sam tražila razumijevanje i pomoć * nitko više nije slušao

mogu iz čista mira  plakati s kišom pronaći utočište na krilu leptira spotaknuti se na  nježnu zraku sunca vjerovati u prijateljski šapat grmljavine * mogu neškolovana sam pjesnikinja nadrealističkih interpretacija u svijetu izvorne umjetnosti ja sam gospođa naiva

na malenom trgu nadomak mog doma prodavač je prodavao šećernu vunu kao da je mali dio neba povjerovavši mu  kupila sam ružičasti oblak i na trenutak  s onu stranu razuma hranila se svijetom nedostižnih želja

svaka nova dijagnoza uči me biti bolja osoba prema samoj sebi

u meni se sabrala sva  tišina svijeta tako valjda ponekad treba biti * u meni su se nastanile sve  tuge duše tako valjda ponekad treba biti * u meni su se utaborili svi ljudski strahovi tako valjda ponekad treba biti * u meni buntovno živi nada tako će zauvijek biti

nisam čaša  ne možeš me slomiti kad padnem brzo se dižem žena sam moja mjerna jedinica je snaga

nastanila sam se  u  tijelu i time  postala sputana beskonačnom mogućnošću protezanja u širinu duljinu visinu

kažu samoća ubija kao petnaest  popušenih cigareta dnevno sjedim pušim cigaretu   razmišljam ponekad je samoća najbolji izbor  

nekako sam se uspjela  naviknuti na sve osim na  ljudsku zlobu

intima nije moje nago tijelo intima je neponovljiva dubina moje duše

svake godine od  starosti umre nekoliko milijuna ljudi svakog dana nekoliko milijardi ljudi živi su mrtvaci

nikada me tijelo  nije boljelo kao što mi je duša patila

kava crna bez šećera to je moja najveća strast

tišina nije sretna plaši ju mogućnost  različitih interpretacija 

žena ovozemaljska replika stvoritelja roditeljica čovjeka apstraktna kompozicija nebeska rukotvorina umjetnica života spektakularna arija likovno cjelovita kolažno projektirana anđeoska ideja veličanstvena kreacija  djelo nad djelima čudesna umotvorina alfa i omega bivanja  žena

ne pokušavaj me shvatiti najintimnije stvari kriju se  u prazninama riječi * ne slušaj me studiozno poput komešanja u snu misli moje vrludaju naokolo * ne shvaćaj ozbiljno ovaj igrokaz u kojem smo se  slučajno sreli * ne veži se mene privlači sloboda ne želim priljubljena uz tebe vječno biti

treba nam više  dobrote milosti ljubavi * treba nam više dobrote kako bismo otopili  talog zla  na ljudskim dušama * treba nam više milosti kako bismo oprostili udarce nanesene sebi i drugima * iznad svega  treba nam više ljubavi kako bismo u svijetu usamljenosti spoznali Smisao

vrištala je stakla su pucala čikovima je tetovirao njezino nago tijelo svi su šutjeli * zapomagala je pod prijetnjama smrću on je urlao kurvo nitko ti neće pomoći svi su šutjeli * rijetko je izlazila teško je hodala odjevna u dugo iako je ljeto uvijek s crnim naočalama obavijena velom tuge gledali su je ispodNastavi čitati “obiteljsko nasilje”