Šećući danas usnulim vrtom začuh jecaj u žbunu božura: cvijet je odraz moje čarobnosti, a nježni pupoljci ponovljena lektura. * Zimski san što sanjaše ga cvijeće kliknu: cvjetnjak se iz sna budi! zaplesaše na povjetarcu mekom paperjasto lišće i radosni ljudi. * Tek usnuli božur ne obazire se, mirno spava, nije svjestan igre cvijeća za njega san sad jeNastavi čitati “Božur”
purpurnirukopis.com 