hraniš me koricama starog kruha lomim ga pažljivo kao da je hostija * daješ mi vodu koja slučajnim dodirom naših ruku se pretvara u vino * u trenutku sjedinjenja kruha i vode moje izmučeno tijelo postaje živo svetohranište
Arhiva kategorije: Blog
odbačenost
kada sam izgubila vjeru u sebe i obgrlila dušu tišinom * svi su slušali * kada sam tražila razumijevanje i pomoć * nitko više nije slušao
gospođa naiva
mogu iz čista mira plakati s kišom pronaći utočište na krilu leptira spotaknuti se na nježnu zraku sunca vjerovati u prijateljski šapat grmljavine * mogu neškolovana sam pjesnikinja nadrealističkih interpretacija u svijetu izvorne umjetnosti ja sam gospođa naiva
šećerna vuna
na malenom trgu nadomak mog doma prodavač je prodavao šećernu vunu kao da je mali dio neba povjerovavši mu kupila sam ružičasti oblak i na trenutak s onu stranu razuma hranila se svijetom nedostižnih želja
medicinska dijagnoza
svaka nova dijagnoza uči me biti bolja osoba prema samoj sebi
u meni
u meni se sabrala sva tišina svijeta tako valjda ponekad treba biti * u meni su se nastanile sve tuge duše tako valjda ponekad treba biti * u meni su se utaborili svi ljudski strahovi tako valjda ponekad treba biti * u meni buntovno živi nada tako će zauvijek biti
Maša
(iz serije priča ” DŽEZVA KOJA JE NAPRAVILA KRUG”) Thanks for joining me! Maša je bila moj oslonac i srodna duša. Kažu, kada netko prestane biti naš prijatelj, prijatelj i nije bio. Ne želim vjerovati da je tako! Radije okrećem teoriju – ponekad su prijatelji samo svjedoci dijela našeg životnog puta. Kad odu, ne znači daNastavi čitati “Maša”
snaga
nisam čaša ne možeš me slomiti kad padnem brzo se dižem žena sam moja mjerna jedinica je snaga
subjektivizam
isti cvijet nekome će biti lijep drugome ružan nekome će miris biti ugodan drugome neugodan istinu o cvijetu kazuje onaj tko o njemu sudi
sputavanje
nastanila sam se u tijelu i time postala sputana beskonačnom mogućnošću protezanja u širinu duljinu visinu
samoća
kažu samoća ubija kao petnaest popušenih cigareta dnevno sjedim pušim cigaretu razmišljam ponekad je samoća najbolji izbor
navika
nekako sam se uspjela naviknuti na sve osim na ljudsku zlobu
intima
intima nije moje nago tijelo intima je neponovljiva dubina moje duše
tuga
molim vas neka netko ugasi tugu koja poput svijeće tinja u meni
bijeg
bježim od ljudi bježim od tebe bježim od života jedino od sebe pobjeći ne mogu
smrt
svake godine od starosti umre nekoliko milijuna ljudi svakog dana nekoliko milijardi ljudi živi su mrtvaci
egzistencija
moja cijela egzistencija vrti se oko dva pitanja čija smo misao i koji je smisao
patnja
nikada me tijelo nije boljelo kao što mi je duša patila
strast
kava crna bez šećera to je moja najveća strast
tišina
tišina nije sretna plaši ju mogućnost različitih interpretacija