usnula sam sinoć
beživotno tijelo svoje
na oltaru besmrtnog cvijeća
držah u rukama bilježnicu ispisanu pjesmama
moje blago sve moje
*
obučena u bijelu svilu
poput princeze iz bajke
čini se kao da snivam
tek nepomičnim grudima
nedostatak života otkrivam
*
skupilo se svjetine dosta
i pokoje meni drago biće
red je priče red suza
al’ ne brini
kroz koji dan sve dobro bit će
*
otišli su svi svojim domovima
kao da ih smrt iza ugla ne vreba
ostao si sam uz mramorni krevet moj
pružajući mi bijele kale uz pozdrav
u životu i smrt zauvijek sam tvoj
purpurnirukopis.com 