ne traži me među krošnjama
svojih otkrivenih osjećanja
odavno je lišće moje brončane boje
ne očekuj me u perivojima
svojih bizarnih snova
postao si moja mora na javi
*
bila sam uz tebe
kada nikoga bilo nije
da ja sam ona što ti je čelo
brisala od strahova što su te izjedali
i ona sam što te je dizala
kad su te svi napustili
ona sam što je gnijezdo savijala
dok su mi utrobu jalovu vrijeđali
i ona sam čiji jastuk tuge sada grliš uzalud
mirisi su moji odavno iščeznuli
*
molim te
ne traži me u buketu bijelog jorgovana
uvenuo je kao i ja
ne traži me u bašči naših obećanja na vječnost
mene već odavno tamo nema