ne traži me

ne traži me među krošnjama 

svojih otkrivenih osjećanja

odavno je lišće moje brončane boje

ne očekuj me u perivojima

svojih bizarnih snova

postao si moja mora na javi

*

bila sam uz tebe 

kada nikoga bilo nije

da ja sam ona što ti je čelo 

brisala od strahova što su te izjedali

i ona sam što te je dizala

kad su te svi napustili

ona sam što je gnijezdo savijala

dok su mi utrobu jalovu vrijeđali

i ona sam čiji jastuk tuge sada grliš uzalud

mirisi su moji odavno iščeznuli

*

molim te

ne traži me u buketu bijelog jorgovana

uvenuo je kao i ja

ne traži me u bašči naših obećanja na vječnost

mene već odavno tamo nema

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s