Božur

Šećući danas usnulim vrtom

začuh jecaj u žbunu božura: 

cvijet je odraz moje čarobnosti, 

a nježni pupoljci ponovljena lektura.

*

Zimski san što sanjaše ga cvijeće

kliknu: cvjetnjak se iz sna budi!

zaplesaše na povjetarcu mekom

paperjasto lišće i radosni ljudi.

*

Tek usnuli božur

ne obazire se, mirno spava,

nije svjestan igre cvijeća

za njega san sad je java.

*

Nestašne nimfe ples buđenja

u promrzlim pupoljcima vode

čekajući proljeće i sunce,

trenutak ponovne slobode.