Buđenje

Na polici uspomena

Sa dalekih putovanja

Stojiš Ti  

Raspet na križu mojih grijeha.

*

Gledam Te,

Osluškujem dišeš li.

Krv što u tragovima se vidi

Je l’ još uvijek živa?

*

I ne mogu u času tome

Ne misliti o pitanju vječnom:

Je li se u smrti sniva

Ili se čovjek budi?

*

Je li moguće da sve nestane u trenu

Da od nas više ničega biti neće?

Tek spomen onih što nas poznavaše

Prekriti će uvelo cvijeće.

*

Opet, ako u smrti idem k Tebi,

Koji je smisao ove doline boli

Što nepravdu piše i tugu nosi,

Što za kapljicu sreće nebo moli?

*

Reci mi, Ti što ranjen ispred mene stojiš,

Ima li Te u smrti tihoj,

U tami dubokoj što svakim trenom

Sve više k sebi me zove?

*

I dok gledam, trnjem okrunjeno, lice Tvoje

Što usnulo je i za tren će opet

Da se budi, 

Razumijem sve – 

Nebitno je tijelo moje,

Privid mene, što će tek

U smrti da se probudi.

2 misli o “Buđenje

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: