Tišina

Šutjela sam,

Godinama,

Svaka neizgovorena riječ

Taložila se u meni

poput gorkog taloga

Na dnu džezve.

Naposljetku, duboka šutnja 

Odvela me je u

Bolest.

*

Gutala sam bol

Žvačući popucale usne,

Hvatala sam dah,

Ispuštajući nečujan krik,

rječnik bola, govor straha,

uvlačila sam se u sebe,

tražeći zaklon od vremena i ljudi.

*

Najzad, tišina me je

Blagoslovila,

Vratila sam se Tebi.

2 misli o “Tišina

Komentiraj