Klinička smrt

Životni stroj je stao kucati,

Ja se podijelilo na dva dijela.

Nađoh se usred tame,

Kao da snivam snove lude.

Upalilo se svijetlo na kraju tunela,

Vidjeh kao kroz maglu,

Lik nekog milog djeteta.

*

Što želi od mene,

Upitah se tada.

Uze me za ruku

Povede do ekrana,

Što poput zvrka vrti

Galeriju slika,

Koje kao razglednica iz daleka

Odaju utisak boemskog života.

Vrti se premijerno

Film moga života,

Ja – u glavnoj ulozi

Sve drugo manje bitno.

*

Gdje sam bila, 

S kim vrijeme provodila

što sam radila.

Nekih se stvari jasno ne sjećam,

ali stroj dobro pamti

i što treba i ne treba.

*

Gotovi smo ovdje,

govori mi milo stvorenje,

Krećemo naprijed,

Gdje me čeka dama 

u plavom haljetku.

– Želim nazad!- molim, 

Rasprava u tijeku.

-Pustit ću te samo ako…

-Mrzim ako!

-Ako obećaš da ćeš otići

Pronaći Njega.

-Kako?

-Vjeruj, 

beskrajna je ljubav Boga!