Pismo malenoj A.

Thanks for joining me!

Mila pahuljice moja,

Prije nešto više od godinu dana otišla sam u daleki svijet – s tobom koja je igrala ispod mog srca. Bojala sam se. Jako! O dalekom svijetu čula sam samo loše stvari, a o tvojoj budućnosti slušala sam najcrnje prognoze. U startu su te osudili! Govorili su kako će sreća biti ako, uopće, ugledaš svijetlo dana, a onda, ako nekim čudom preživiš i dođeš na ovaj svijet, pitanje je kakav ćeš život voditi – bolesna (druga opcija bila je tek rezervni plan!). Plakala sam, danima. Nakon par noći što sam ih provela u suzama i prevrtanja raznih scenarija po glavi, digla sam se i rekla samoj sebi: “Nemaju pojma, bit ćeš dobro!” O svom dubokom vjerovanju da ćeš biti dobro, nisam glasno izgovarala. Nisam previše pričala na tu temu. Samoj sebi sam obećala da ću svoje znanje i spoznaje “iskoristiti” kako bi se održala u što boljem mentalnom i fizičkom zdravlju. Radila sam sve što je bilo u mojoj moći da te ne dočeka prst “zle sudbine”. Uspijevala sam, padajući i dižući se, a iznad svega vjerujući. I to je, malena moja, prva lekcija o životu koju sam ti dala – vjeruj, jer jedino vjera čini čuda. Vjera da će biti onako kako treba biti, najbolje za nas. Vjera, da je život puno kompleksniji od onoga što sva znanost može dokazati. Vjera, da kad se sve ovosvjetovno okrene protiv tebe i dalje postoji onaj faktor XYZ, koji kaže “čuda su moguća.” Mrvice, nikada ne gubi vjeru, ona je osnovna esencija čovjekova postojanja. Onog dana kada izgubiš vjeru – mrtva si, iako ćeš na oko djelovati i dalje živo, mrtva si!

Došla si jednog toplog, sunčanog prosinca, puna ljubavi i radosti. Mir i ispunjenost, koje si pružala u tim prvim danima, bili su magični. Rođena si u dalekom Hong Kongu. Nama dalekom, a tebi bliskom jer, očito, nije te bilo briga gdje ćeš doći na svijet. Odlučila si da svijet bude tvoj, cijeli Svijet. (Duboko u sebi vjerujem i iznad svega želim živjeti u tom uvjerenju, kako si nas izabrala da budemo tvoja obitelj, to ti je bilo najbitnije, a mjesto rođenja manje bitno! Ovo pišem jer se nadam da nas jednoga dana nećeš prozivati zbog mjesta rođenja!)

***

Rasteš vrtoglavo brzo. Jedva uspijevam hvatati tvoj ritam, što od umora, što od godina koje su me istrošile. Usprkos svemu, divna si, djevojčice moja! Učiš me toliko toga! Učiš me kako se ne treba držati svoje zone komfora. Hrabro istražuješ svijet oko sebe, pokazujući zanimanje za svaku osobu, životinju ili stvar koja ti se nađe na putu. Veseliš se malim stvarima. U stanju si danima se radovati jednoj lopti, diviti joj se kao nečemu najposebnijem na svijetu, prevrćući ju i istražujući sa svih strana. Vremenske prilike ne utječu na tebe. Bila kiša, sunce, vjetar ili snijeg tvoja radost ne nestaje, uvijek radosno pjevušiš la-la-la, ta-ta-ta, ma-ma-ma. Oprezna si kad su u pitanju nove stvari. Daš si vremena da vidiš o čemu se radi, ali ih uvijek na kraju objeručke prihvatiš, bez osude i predrasuda. Voliš iskušavati svoje granice. Padaš i dižeš se, iznova i stalno. Upućuješ osmijeh svakome na ulici, ne praveći razlike u ljudima. Voliš stvoriti svoj kreativni kaos u kojem odlično funkcioniraš. Prihvaćaš neuspjehe i ne dozvoljavaš da te oni zaustave na putu k cilju. U tebi najbolje vidim koliko su porazi bitni za rast! Jedino “padajući” učimo najvažnije lekcije za naš rast. Voliš se maziti, smijati, igrati, putovati. Voliš kad je stalno neka akcija oko tebe. Jako se veseliš svakom djetetu. Bacaš se iz kolica kad vidiš na ulici psa ili mačku. Prgava si. Radoznala. Vesela. Aktivna. Svojeglava. Ustrajna. Iznad svega svoja. Karakterna, u punom smislu te riječi.

Mila moja djevojčice, budi uvijek ovako prekrasna i posebna, budi svoja. Budi bolja od svih ženskih verzija koje ćeš imati prilike sresti u obitelji i oko sebe. Budi samoovisna. Nemoj biti sebična, ali niti ne daj na sebe. Nemoj se pretvarati, ali nisi dužna niti svima polagati račune. Nemoj biti zločesta prema ljudima, ali niti ne trebaš biti sa svima prijatelj. Nemoj biti netko drugi jer si predivna baš ovakva kakva jesi. Ne dopusti životu da te vodi, ti budi vodič svog života. Ne dopusti da mišljenje drugih utječe na tebe, izbori se za to da uvijek znaš tko si i koliko vrijediš (a ja ću ti samo reći, ti si Sve i vrijediš iznimno mnogo!). Ne nasjedaj na priče o sreći. Sreća se gradi, ona se stvara, a sve kreće od onoga što nosimo u sebi. Proputovala sam mnoge zemlje i vidjela mnogo siromašnih ljudi koji su bili sretni i obratno, bogate koji su grcali u suzama. Zapamti, sreća nije opipljiva. Sreća je u tebi, a nju ćeš naći onoga dana kad pronađeš sebe! Budi hrabra! Ne dozvoli da te drugi stopiraju u ispunjenju tvojih želja. Raduj se svakom danu i imaj na umu da je neponovljiv. Koristi svaki trenutak da maksimalno učiš o sebi. Kad istinski upoznaš sebe, razumjet ćeš i sve oko sebe. Budi otvorenog uma i srca. Samo ono što radiš srcem, kasnije nećeš žaliti! Voli, jer Ljubav je Bit svega! Ljubav je pokretač svih ideja i svega što postoji i što će postojati. Ljubav od čovjeka stvara Čovjeka!

Malena, iz Ljubavi si nastala, Ljubav ti želim svakog dana tvog ovozemaljskog života.

Volim te,

Mama

***

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: